Trash metal

Ovo baš i nije metal bend ali se našao na ovom popisu jer mi je omiljeni rock bend.


Divlja rika snažnih akorda AC/DC-a postala je jedan od najutjecajnijih hard rock zvukova sedamdesetih godina. S obzirom na Bon Scottovo legendarno drapanje glasnica, grupa je tijekom sljedeća dva desetljeća stekla bezbrojne fanove.
AC/DC osnovao je 1973. u Australiji gitarist Malcom Young nakon raspada svog prijašnjeg benda "The Velvet Underground". S Agnusom, svojim mlađim bratom, kao gitaristom, bend je nastupao uglavnom po lokalnim klubovima. Budući da je Agnus tada imao samo 15 godina, sestra im je predložila da on nastupa u svojoj školskoj uniformi, a upravo je to kasnije postalo njihov zaštitni znak. U toj fazi bend je izdao single "Can I Sit Next to You" bivšim članom Easybeats-a Harryem Vandom i najstarijim bratom Georgeom Yungom kao producentom.
Sljedeće se godine bend preselio u Melbourne gdje su im se pridružili bubnjar Phil Rudd i Mark Evans. Nakon što je tadašnji pjevač Dave Evans odbio javno nastupati, novi je vokalist postao dotadašnji vozač benda Bon Scott, koji je prije toga bio bubnjar australskih pop skupina "Fraternity" i "The Valentines". No, Scott je imao problema sa zakonom, naime optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor.
Grupa je izdala dva albuma : "High Voltage" i "TNT", 1974. i 1975. u Australiji. Materijal s oba albuma izišao je 1976. pod zajedničkim nazivom "High Voltage" i tu počinje njihov plasman na tržište USA-a i UK-a te promotivne turneje u obje zemlje. Već krajem iste godine plasiran je i novi album pod nazivom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap". Ubrzo je iz grupe otišao i dotadašnji basist na čije je mjesto došao Cliff Williams. U jesen 1977. pušten je u prodaju i album "Let There Be Rock", njihov prvi pravi proboj na američko tržište.
Izlaskom sljedećeg albuma "Powerage" 1978., broj njihovih obožavatelja još se više povećao zahvaljujući brojnim dinamičnim live nastupima, no veliki prodor na svjetsku glazbenu scenu ostvarili su tek sljedeće godine kada se "Highway To Hell" uspeo do 17. mjesta na američke i 8. mjesta britanske ljestvice, čime je ujedno postao i prvi album AC/DC-a prodan u milijunskoj nakladi. Kao što to obično biva, nakon velikog uspjeha dolazi tragedija - 1980 godine Bon Scotta je umro od trovanja alkoholom. Scottovo je mjesto zauzeo Brian Johnson, a već sljedećeg mjeseca grupa je snimila "Back in Black" koji je postao njihov najprofitabilniji album prodan u više od deset milijuna primjeraka samo u SAD-u. Narednih nekoliko godina, bili su jedna od najvažnijih rock grupa na svijetu, posebice s hitom "For Those About to Rock We Salute You" koji je zauzeo vodeća mjesta svih ljestvica u SAD-u. 1982. Rudd napušta bend, no ubrzo ga zamjenjuje Simon Wright.
Nakon "Flick of the Switch", iz 1983., bend je imao nekoliko godina glazbene stagnacije, sve do 1990. kada su objavili album "The Razor`s Edge" ˝koji je pratio hit "Thunderstruck".
Iako više nisu bili u punoj snazi kao 70-ih i ranih 80-ih, još su 90-ih zadržali status izvođača koji privlače najveći broj posjetitelja na internacionalnim koncertima. Na jesen 1995. izdan je i njihov 16. album "Ballbraker" s Rickom rubinom kao producentom. Upravo je taj album dobio neke od najboljih kritika upućenih AC/DC-ovcima tijekom čitave karijere. Nezaustavljivi AC/DC izdao je svoj zadnji album 2000. pod nazivom "Stiff Upper Lip".

Kao mnogi metal bendovi s kraja 90-tih System of a Down pronašli su ravnotežu između underground trash metal glazbe 80-tih i alternativne metal rock glazbe poput Jane's Addiction. Njihova darkerska, neo-gotička alternativna metal glazba kretala se stopama popularnosti sličnih bendova poput Korn i Deftones. Sredinom 90-tih pjevač Serj Tankian, gitarist Daron Malakian, basist Shavo Odadjian i bubnjar John Dolmayan osnovali su bend System of a Down u južnoj Kaliforniji. Njihova demo snimka s tri pjesme uskoro je počela kolati među poklonicima i sakupljačima metal glazbe pa se tako i povećavao broj obožavatelja ne samo u Americi, već i u Europi i na Novom Zelandu. Krajem 1997. bend je potpisao ugovor s etiketom American/Columbia Records. Njihov prvi istoimeni album objavljen je u ljeto 1998., što im je omogućilo sudjelovanje na Slayer i Ozzfest turnejama.

Korijeni benda Static X su u Michiganu gdje je pjevač i gitarist Wayne Statuc odrastao, ali i u Illinoisu odakle je porijeklom bubnjar Ken Jay. Obojica su preselila u Chicago i svirala u raznim bendovima, a napokon ih je međusobno upoznao Billy Corgan iz benda Smashing Pumpkins u jednom CD-shopu. Ubrzo su se dogovorili da će krenuti u Kaliforniju kako bi pokrenuli novi bend. Tamo im se preko oglasa pridružio gitarist i programer Koichi Fukada rođen u Osaki. Zadnji dio slagalice bio je basist Tony Campos, jedini porijeklom iz Kalifornije. Static X su, kao i mnogi slični bendovi, prve obožavatelje okupili na svojim brojnim live nastupima. Njihov je cilj bio napraviti glazbu koja će u sebi spojiti efekt techno glazbe, agresivnost gitarske glazbe i elemente gotske i industrijske glazbe. Bend je u veljači 1998. potpisao ugovor s etiketom Warner Brothers, a tri mjeseca kasnije snimio je svoj debi album "Wisconsin Death Trip" koji je prodan u zlatnoj nakladi. Zbog čestih nastupa gitarist Fukada je morao napustiti bend kako bi više vremena provodio s obitelji. Njega je ubrzo zamijenio bivši gitarist benda Dope Tripp Eisen.

Mješavina post Korn alternativne metal glazbe, neo-shock rock glazbe nalik na Marilyna Mansona i rap-metal glazbe pomogla im je da postanu jedan od najpopularnijih bendova takozvane nu metal eksplozije kraja 90-tih. Tome je pridonio teatralan izgled kojim su plijenili pažnju: uvijek su nastupali u industrijskim postrojenjima noseći ručno izrađene maske za noć vještica. Kada se tome pridoda misteriozna anonimnost, stihovi prepuni nihilizma i tamne strane života, uspjeh im je bio zagarantiran. Slipknot su osnovani krajem 1995. u gradiću Des Moinesu u Iowi. Nakon nekih manjih previranja u početnoj postavi bend se napokon zaustavio na devet članova: DJ Sid Wilson, bubnjar Joey Jordison, basist Paul grey, perkusionist Chris Fehn, gitarist James Root, sempler/promamer Craig Jones, perkusionist Shawn «Clown» Crahan, gitarist Mick Thompson i pjevač Corey Taylor. Na noć vještica 1996. Slipknot su samostalno objavili album «Mate. Feed.Kill.Repeat». 1997. potpisali su ugovor s etiketom Roadrunner Records. U suradnji s producentom Rossom Robinsonom Slipknot su 1999. objavili svoj debi album pod nazivom «Slipknot». Postepeno su pridobivali publiku svirajući na turnejama, između ostalih i na Ozzfest ljetnoj turneji. Na live nastupima svirali su s takvom žestinom da je Crahan dva puta razbio glavu na vlastitim instrumentima. Pjesme «Wait and Bleed» i «Spit It Out» mogle su se često čuti na radio postajama. U proljeće 2000. Slipknot su dostigli platinastu nakladu sa svojim albumom. 2001. uslijedio je album «Iowa», nakon kojeg su krenuli na turneju Ozzfest. Poslije turneje Slipknot su uzeli manju stanku jer su članovi benda radili na nekim drugim projektima sa strane. Bend je pokrenuo i vlastitu etiketu Maggot Recordings. U međuvremenu se Wilson angažirao kao DJ pod imenom DJ Starscream, a Root i Thompson su radili na solo karijerama. Bubnjar Jordison svirao je bubnjeve u bendu Rejects, a Taylor je započeo suradnju s bendom Superego i surađivao na soundtracku blockbustera «Spider-Man» iz 2002.

Iron Maiden je moja naj grupa pa zato ima prednost.
Poznati po svojim velikih hitovima "Two Minutes to Midnight" i "The Trooper" Iron Maiden je bio i jest jedan od najutjecajnijih heavy metal bendova. Taj često imitirani bend postojao je više od 20 godina svirajući divlji rock sličan onome Judas Priesta. Iron Maiden je oduvijek bio underground atrakcija; iako u Americi nikada nisu uspjeli privući pravu medijsku pažnju (kritičari su ih proglašavali sotanistima zbog mračnih glazbenih tema i zbog sablasne maskote "Eddie")bili su poznati širom svijeta, a popularnost ih je pratila tijekom cijele njihove karijere. Iron Maiden jedan je od prvih bendova etiketiran kao "britanski metal" i zajedno s brojnim bendovima, među kojima su najpoznatiji bili Black Sabbath i Led Zeppelin, obilježili su rock scenu 80-tih.
Bend je 1976. osnovao basist Steve Harris koji se uskoro udružio s ritam gitaristom Tonyjem Parsonsom, bubnjarom Dougom Sampsonom i pjevačem Paulom Di'Annom. Prije nego su potpisali ugovor s izdavačkom kućom, bend je tijekom 70-tih svirao posvuda, te se vrlo često vrtio na londonskim radio postajama. Uskoro je Parsonsa zamijenio Dennis Stratton, a bend je objavio svoj debi 1980. "Iron Maiden". Iako je album bio objavljen na brzinu, ipak je bio hit u Velikoj Britaniji čemu je pridonio singl "Running Free". 1981. uslijedio je album "Killers" sa žešćim pristupom glazbi. Istovremeno je Adrian Smith zamijenio Strattona. Zbog ovisnosti o alkoholu Di'Anno je bio prisiljen prekinuti druženje s bendom, a 1982. zamijenio ga je pjevač Bruce Dickinson uoči objavljivanja vrlo uspješnog albuma "Number of The Beast". Album je izbacio veliki hit "Hallowed By The Name" i postao je jedan od najboljih rock albuma svih vremena. Otkako su nakon albuma "Number Of The Beast" postali svjetski poznate zvijezde nisu puno promijenili svoj stil niti na albumu "Peace of Mind". Prije snimanja 1983. albuma "Powerslave" svirali su na dvije velike turneje. "Powerslave" je postao veliki hit, a 11 mjesečna turneja 1985. pod nazivom "Live After Death" rezultirala je duplim live albumom na kojem su bili i svi njihovi najveći hitovi.
Do objavljivanja live albuma "Live After Death" Iron Maiden su se već dokazali kao snažan i jedinstven heavy metal bend. Njihov dugo očekivani album "Somewher In Time" objavljen 1986. napravio je manji otklon od prijašnjih albuma uz više zvuka synth gitare. Album iz 1988. "Seventh Son of a Seventh Son" izbacio je singlove "The Evil That Men Do" i "The Clairvoyant", a kritika ga je prihvatila jednako dobro kao i "Number Of The Beast". Nakon još jedne iscrpljujuće turneje, Smith je napustio Iron Maiden. Uslijedila je jednogodišnja pauza. Uz novog gitaristu Janicka Gersa bend se ponovno vratio na scenu s albumom "No Prayer For The Dying" 1990. uz klasičan zvuk kojeg su njegovali na svojim ranim izdanjima. Jedan od singlova s albuma "Bring Your Daughter to the Slaughter" osvojio je nagradu Zlatna malina za najgoru pjesmu godine, ali unatoč tome bio je to prvi hit broj 1 u Velikoj Britaniji. Nakon turneje 1991. Dickinson odlazi iz benda kako bi nastavio raditi u bendu "Skunkworks" kojeg je sam osnovao. Posljednji album s Dickinsonom "Fear Of The Dark" pojavio se odmah na 1. mjestu britanske top ljestvice. Bio je to jedan od najprodavanijih njihovih albuma do danas. Nakon promotivne turneje objavili su 1993. dva live albuma: "A Real Live One" s live verzijama novijih hit singlova i "A Real Dead One" s njihovim klasičnim live pjesmama. Dickinsona je zamijenio Blayze Bayley koji se prvi put pojavio na albumu "The X Factor" iz 1995. Album se nije uspio dobro plasirati na ljestvici kao neki prethodni albumi i nije baš bio uspješan u Engleskoj. 1996. Iron Maiden obilježili su duplim kompilacijskim albumom "Best Of The Beast". 1998. album "Virtual XI" izazvao je manji interes i ubrzao je Bayleyev odlazak iz benda. Dickinson i Smith su se vratili u bend 1999. uoči turneje i novog albuma "Brave New World" koji je uslijedio 2000.


Meni je osobno najbolji album The number of the beast i pjesma "Prisoner" koju možete naći o boxu ovog bloga.